Mojih 10 najboljih knjiga pročitanih u 2022. godini

Nisam nikad pravila ovakve preglede godine, ali za sve postoji prvi put. Izdvojila sam deset naslova koji su me iz ovog ili onog razloga oduševili. Pročitala sam preko 50 naslova (iskreno, poprilično malo u odnosu na neke ranije godine), ali što se tiče neke prosječne ocjene za moju čitateljsku 2022. godinu, bila bi dobra četvorka.

Ovdje sam zumirala knjige koje bih i drugima preporučila za čitanje. Redoslijed je proizvoljan, nije top lista od najlošije prema najboljoj jer ovo je mojih deset najboljih pročitanih knjiga u godini na izmaku.

Mojih deset najboljih knjiga pročitanih u 2022.

“Madžun”, Vlada Urošević, Buybook Doo

Knjiga po kojoj ću pamtiti ovu 2022. Bilo je i boljih i lošijih naslova, ali ovaj mi je svakako najposebniji. Toliko topao i nježan, blag i tih, da ga ne možete ne zapamtiti. Najnježniji naslov koji mi je tako ugrijao srce! Zadivljujuć! Čudesan!

O čemu je riječ u “Madžunu”? Priču nam donosi osmogodišnji dječak čija je majka smještena u duševnu bolnicu, a otac je stalno na putu. Dok roditelje viđa rijetko, junaci njegovog djetinjstva su djed i baka te neoženjeni ujaci i neudane tetke. I da ovo ne bi bila jedna obična obiteljsko-ratna priča, tu su i Veliki Nevidljivi koji okupiraju dječakovu maštu.

“Ljeta s Marijom”, Olja Savičević Ivančević, Fraktura – najbolja literatura

Snažan je ovo roman! Vremenski smješten u razdoblje od 1921. pa sve do 2021., uvijek s fokusom na ljeto, a lokalitet se proteže od Dalmacije do Bosne. Sva sjećanja u romanu prenose žene i sve odreda se zovu Marija ili pak Mare, Mara, Maša, Marijola – inačice imena Marija. Snaga žena izvire iz svake stranice – ustrajna snaga žene koja živi u patrijahalnom društvu, ali mu se ne pokorava. Ova velika ženska saga, jedna ženska povijest, napisana Oljinom rukom, odala je počast svim nevidljivim, zanemarenim ženama u tipično muškom svijetu. Pogotovo našim ženama koje su prečesto stavljane u kut samo zato što im je priroda odredila da nose suknju, a ne hlače.

Moja visoka ocjena svakako ima veze i s tim što se i sama zovem Marija, ali i bez toga bih ovaj roman proglasila najboljim pročitanim romanom u 2022. godini.

Iako je “Madžun” naslov koji mi je obilježio 2022., Žmirić je definitivno autor kojeg sam najviše čitala ove godine. I kojeg ću definitivno i dalje čitati. Stoga su se na ovom popisu našla njegova dva naslova.

“Hotel Wartburg”, Zoran Žmirić, Fraktura – najbolja literatura

“Wartburg” jeste glavni lik ovog romana, ali je ponekad subjekt, a ponekad objekt. Kao da smo sjeli s autorom u automobil i napravili puni krug kroz život jedne obitelji pa se vratili na početnu točku. Baš kao i u vožnji, tako i u životu – imamo i uzbrdice na kojima treba dodati gasa, nizbrdice kad treba stisnuti kočnicu, ravnine kad je sve isto i monotono, ali ujedno i lijepo jer se možemo malo opustiti i uživati u vožnji/u životu.

Emotivni ringišpil – tako bih u dvije riječi opisala roman “Hotel Wartburg”. Po meni, uvjerljivo najbolji Žmirićev roman. Stilski pitko, sadržajem uvjerljivo, temom blisko. Vjerovala sam mu od prve do zadnje rečenice. Osjećala sam i nježnost i grubost, i ljutnju i praštanje, i život i smrt. Bez patetike. Točno onoliko koliko treba. Ni kilometar više.

“Pacijent iz sobe 19”, Zoran Žmirić, HENA COM – knjige koje se pamte

Vanji Kovačeviću su za 19. rođendan tutnuli pušku u ruke. Nitko ga nije pitao želi li ratovati. Dvadeset pet godina nakon toga, on je pacijent iz psihijatrijske sobe broj 19 koji objašnjava zašto je sam sebi odrezao 19 centimetara one muške stvari. “Sad si barem, kad se jednom godišnje pogledam u ogledalo, mogu s punim pravom reći: “Sretan rođendan…pičko!”

Ovo roman o jednoj uzaludno otrgnutoj mladosti, o jednom životu koji je izgubio smisao baš u trenutku kad je život trebalo zgrabiti punim plućima i živjeti ga. Ali, Vanja je otjeran da se suoči sa smrću. S ratom. S užasima.

Roman je ovo i koji otvoreno kritizira društvo, koji upire prstom u sve društvene nepravde i nelogičnosti, na sve zlo koje politika nosi sa sobom, ali i koje obični, mali pojedinac redovno plaća.

Da, Žmirić je izuzetno ciničan, crnohumoran, brutalno iskren. Bez  celofana i mašnica, priča o svim rak ranama društva. A ima ih i previše. A ovakvih dobrih pisaca, premalo.


“Kućni ljudi”, Almin Kaplan, Buybook Doo

“Kućni ljudi” je Kaplanov dnevnik koji je pisao u proljeće i ljeto 2021. Dižem Kaplanu kapu što nam je dopustio da uđemo u njegov dnevni boravak, u kuhinju, u spavaću sobu. Što nas je upoznao sa svojom suprugom, djecom, roditeljima, prijateljima. Što nam je dao na uvid svoje misli, osjećaje, strahove, čežnje… Za objaviti neke stvari, trebalo je imati, znate već što.

Iskreno se divim Kaplanu koji otvoreno govori o svemu. Nije cenzurirao ništa, nije izbrisao dijelove koje bi većina nas precrtala prije nego izađu u javnost. Upoznajemo autora onakvog kakav zaista jeste.

Znate zašto je Kaplan velik? Jer od ničega napravi nešto! Konkretno, u “Kućnim ljudima” je od obične svakodnevnice napravio književno remek djelo!


“Sotonin čar”, Grigory Kanovich, Buybook Doo

Kao netko tko je pročitao stvarno puno naslova vezanih za Drugi svjetski rat, mogu reći da je ovo zaista jedna posebna i drugačija knjiga o stradanju Židova za vrijeme nacističke Njemačke.

“Sotonin čar” je roman o progonu, ili bolje rečeno, brisanju s lica zemlje Židova iz Litvanije. Kanovich je kroz zumiranje svega nekoliko likova prikazao sudbinu milijuna stradalih. Kroz individualne priče ispričao je priču čitavog jednog naroda. Glas je onih koji ne mogu ispričati svoju tragediju – jer ih više nema.

“Sotonin čar” je izuzetno snažan antiratni roman jer prikazuje svu strahotu rata bez ijednog ispaljenog metka.

U kasno ljeto, Magdalena Blažević, Buybook Doo / Fraktura

Nije ovo priča o ratu u Bosni. Iako je tema ratni zločin koji se dogodio 16. kolovoza 1993.g., na području Žepča, ovaj roman nadilazi i vremenske i prostorne okvire u koje je smješten. “U kasno ljeto” nadrasta sam sebe i postaje priča o svim ratovima ovog svijeta. Još više od toga. Postaje jedan od najsnažnijih antiratnih romana napisanih na ovim našim prostorima.

Ispričana iz perspektive mrtve Ivane, ova ratna priča toliko je teška da nam je potrebna. Potrebna da nas strese, potrese i protrese. Da nas uhvati za vrat i digne u zrak. Da nam izbije dah iz pluća. Pa da tek onda prodišemo kako Bog zapovijeda.

Ovaj roman ima i dubinu i širinu. Ima dušu. Ljudsku dušu. Dušu koja i mrtva progovara.

“Otok nestalih stabala “, Elif Şafak, Buybook Doo

Roman koji se našao na ovoj listi ne zbog toga što je “odskočio”, nego jer je promijenio, na pozitivno, moje dotadašnje mišljenje o autorici. Jedno od najugodnijih i najpozitivnijih čitateljskih iznenađenja, za mene, u 2022.

Možda vam se iz sinopsisa učini kao sladunjavo štivo, ali “Otok nestalih stabala” je baš čista suprotnost. Teške teme poput rata, traženja nestalih osoba, ekshumacije, zatim depresije, vršnjačkog nasilja, otuđenosti, samoubojstava, ali i problem LGTBQ+ populacije, uvjerit će vas da je ovo sve, samo ne lako štivo. Autorica se ozbiljno posvetila ovim pitanjima i ponudila, u svojim mogućnostima, odgovore na njih. Şafak je ovim romanom glasno progovorila o rasnim i spolnim predrasudama koje, nažalost, nismo prerasli ni u 21. stoljeću.

“Bijelo se pere na devedeset” – Bronja Žakelj, Naklada Ljevak

Nezaboravan roman. Priča je to o gubitku majke, ali i o vlastitoj potrebi da se živi, da se dočeka dan, o suncu koje nastavlja sijati iako nam se čini da sve treba stati jer je bol prevelika! Priča je to i o nekim drugim, bezbrižnijim vremenima, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća! Vraća sjećanja kad se na TV koji ne radi stavljao heklani stolnjak, na zadimljene prostorije u kojima se djeca guše – ali se prozor ne otvara da ih ne ubije propuh, na zajednička ljetovanja, posjete i druženja… Predivna knjiga, tako topla i nježna! Obavezno pročitajte!

“Smrtni ishod atletskih povreda”, Milica Vučković, Fraktura – najbolja literatura

Vjerojatno posljednji pročitani naslov u ovoj godini. Naslov o kojem sam čula svašta, ali opet sam mu prišla bez ikakvih očekivanja. Pogotovo ne velikih. Momački me zdrmao. Ravno u želudac.

Jedan od onih naslova od kojih vas ne boli glava dok čitate, nego vam se želudac sveže u čvor kad završite s čitanjem.

I zapamtimo već jednom: Nasilje nije samo fizičko. Mnogo je teže ono psihičko maltretiranje. Što bi naš narod rek’o “***anje u mozak svaki dan”. Toga se čuvajte. I bježite glavom bez obzira čim vam prvi put kaže: “Neće se više ponoviti!”.

Jedino što vrijedi ponoviti jest čitanje romana “Smrtni ishodi atletskih povreda”, Milice Vučković.

Jedna misao o “Mojih 10 najboljih knjiga pročitanih u 2022. godini

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s